Primiti obavijest o poreznom založnom pravu ili vidjeti kako porezne vlasti zamrzavaju vaš bankovni račun, plaću ili čak vaš dom je zastrašujuće. I to je normalno. Ali jednako važno kao i razumjeti zašto ste došli u tu situaciju jest znati kako zatražiti ukidanje založnog prava i koje uvjete porezne vlasti imaju za oslobađanje te imovine.
U sljedećim retcima pronaći ćete vrlo cjelovit vodič, objašnjen lako razumljivim jezikom, o tome što je ukidanje poreznog založnog prava , u kojim slučajevima se može zatražiti, kako to funkcionira u praksi za tvrtke i pojedince (uključujući utjecaj na obrtni kapital ), što kažu Opći porezni zakon i Opći pravilnik o naplati, koji su uobičajeni rokovi i koju dokumentaciju morate pripremiti ako želite ponovno preuzeti kontrolu nad svojom imovinom.
Što je porezni založni dug i kako se ukida?
Jednostavno rečeno, embargo je sigurnosna mjera koju poduzima vlada (kao što je Španjolska porezna agencija, Zavod za socijalno osiguranje ili regionalne ili lokalne porezne vlasti) ili sud kako bi se osigurala naplata duga. To uključuje naređivanje oduzimanja imovine, prava ili novčanih iznosa dužnika : bankovnih računa, plaća, mirovina, nekretnina, potraživanja od trećih strana, vozila itd.
Kada porezne vlasti nalože ovrhu, to se naziva porezna ovrha . Obično joj prethodi faza ovrhe: prvo se obavještava o dugu, odobrava se rok dobrovoljnog plaćanja, a ako se ne izvrši plaćanje niti se zatraži odgoda ili plan obročne otplate, porezne vlasti pokreću postupak ovrhe i nalažu ovrhu imovine nakon pravnog naloga.
Ukidanje embarga je suprotan korak: to znači da Uprava ili sudsko tijelo koje ga je naložilo uklanja založno pravo na toj imovini ili pravima . Od tog trenutka dužnik ponovno dobiva slobodno korištenje svog novca, plaće ili imovine, a svi postojeći unosi embarga u javne registre se brišu.
U praksi, do ukidanja založnog prava dolazi samo kada se dogodi jedan od scenarija obuhvaćenih propisima: plaćanje, sporazum o odgodi ili podjeli plaćanja, pogreška ili nepravilnost u oduzimanju, zastara ili nemogućnost oduzimanja imovine , među ostalim zakonski definiranim slučajevima.
Zakon 58/2003, Opći porezni zakon (LGT) i Opći pravilnik o naplati (RGR), odobreni Kraljevskim dekretom 939/2005, osnovna su pravila koja uređuju i oduzimanje i njegovo ukidanje. Članci 167., 169., 170., 76. i 81.-82. RGR-a sadrže pravila o tome kako se provodi oduzimanje i kada se mjera ukida.
Nalog za ovrhu prema Općem poreznom zakonu
Porezne vlasti ne mogu oduzimati imovinu bez razlike; zakon utvrđuje redoslijed prioriteta za imovinu koji se mora poštovati osim u opravdanim okolnostima. Članak 169. Općeg poreznog zakona (LGT) navodi da će se, kada dug nije osiguran, oduzimanje provesti proporcionalno nepodmirenom iznosu i prema nalogu usmjerenom na najveću jednostavnost naplate i najmanju moguću štetu za dužnika.
Taj redoslijed, kako je utvrđeno u propisima, je sljedeći, počevši od najlikvidnijeg :
- Unovčiti ili stanja na bankovnim računima otvorenim u kreditnim institucijama.
- Zasluge, učinci, jamstva i ostvariva prava odmah ili u kratkom roku.
- Plaće, nadnice i mirovine obvezne strane, uvijek poštujući granice neovrhljivosti.
- Vlasništvo, kao što su kuće, objekti ili farme.
- Kamate, rente i profiti bilo koje vrste nastale imovinom dužnika.
- Komercijalni ili industrijski objekti, kada je to potrebno za postizanje te razine utjecaja.
- Plemeniti metali, fino kamenje, nakit, zlatarski predmeti i antikviteti.
- Pokretna i polupokretna imovina, kao što su vozila ili druga opipljiva imovina.
- Krediti, učinci, jamstva i ostvariva prava dugoročnokoje je teže pretvoriti u brzu gotovinu.
Ovaj nalog nije samo pravna formalnost: on ima izravan učinak na način ukidanja založnog prava. Nije isto što i zamrzavanje bankovnog računa od strane poreznih vlasti, koje će biti odmrznuto čim se dug plati , kao i upis založnog prava na nekretnini, što zahtijeva dodatne postupke u zemljišnim knjigama kako bi se taj teret poništio.
Nadalje, zakon predviđa postojanje imovine koja se ne može oduzeti (na primjer, određene minimalne plaće potrebne za život ili imovina koja je po svojoj prirodi neosvojiva) i obvezuje Upravu da preispita jesu li troškovi postupka ovrhe veći od vrijednosti koja bi se predvidivno dobila , u kojem slučaju je primjereno procijeniti ukidanje oduzimanja.
Kada se utvrdi da se imovina ne može oduzeti ili da je oduzimanje neekonomično, porezna tijela moraju proglasiti ukidanje mjere u odnosu na tu određenu imovinu , kako je predviđeno člankom 169.5 LGT-a.
Kada možete zatražiti ukidanje poreznog založnog prava?
Ukidanje založnog prava nije automatsko: potrebno je nastati jedna od specifičnih okolnosti dopuštenih zakonom . Među najčešćima su plaćanje, potpisivanje sporazuma o plaćanju, otkrivanje pogrešaka ili intervencija treće strane koja je vlasnik oduzete imovine.
Jedan od najčešćih scenarija je kada dužnik i vjerovnik (u ovom slučaju porezna uprava) postignu dogovor o odgodi ili obročnoj otplati . Ako se dogovor ispuni, ovršni postupak može se djelomično ili u potpunosti zaustaviti, a porezna uprava oslobađa sva založna prava koja više nisu potrebna za osiguranje plaćanja.
Najizravniji način za ukidanje založnog prava ostaje plaćanje duga u cijelosti , uključujući zakašnjele kamate i dodatne naknade. Nakon što se dug smatra podmirenim, založno pravo više ne vrijedi i porezne vlasti ga moraju ukinuti, poništavajući sve zadržavanja na računima, plaćama ili imovini.
Također možete zatražiti ukidanje založnog prava navodeći materijalne ili proceduralne pogreške u upravnom postupku . Na primjer, ako je dug već zastario, ako je iznos netočno izračunat, ako obavijest nije pravilno dostavljena ili ako je založno pravo na imovini koja je izuzeta od ovrhe. U tim slučajevima morate osporiti založno pravo ili rješenje o ovrsi u zakonskim rokovima , obično mjesec dana upravnim putem ili deset dana u slučaju određenih sudskih postupaka.
Druga mogućnost su zahtjevi za vlasništvo treće strane . Ovaj pravni mehanizam stupa na snagu kada oduzeta imovina zapravo ne pripada dužniku , već trećoj strani (na primjer, članu obitelji ili drugoj tvrtki). Ta treća strana može se obratiti sudu kako bi dokazala svoje vlasništvo i dobila sudski nalog kojim se ukida oduzimanje imovine.
Ako se nakon nalaganja ovrhe utvrdi da je predmetna imovina izuzeta od ovrhe ili da trošak ovrhe premašuje prihod od njezine prodaje, primjenjuju se okolnosti navedene u članku 169.5. Općeg poreznog zakona (LGT) , koje također zahtijevaju ukidanje ovrhe. Cilj je spriječiti nesrazmjerne ili ekonomski apsurdne radnje.
Ukidanje poreznog založnog prava: posebne situacije i Zakon o drugoj šansi
U području poreznih založnih prava postoje složeniji slučajevi, posebno kada porezni obveznik ne može platiti puni iznos duga ili pristupiti konvencionalnom financiranju. Unatoč tome, postoje mogućnosti za poboljšanje situacije i, u nekim slučajevima, za potpuno ili djelomično ukidanje založnih prava.
Klasična opcija je pregovaranje o planu plaćanja, odgodi ili obročnoj otplati s Poreznom upravom . Ako Porezna uprava to odobri i dužnik se strogo pridržava rokova, moguće je spriječiti nove ovrhe ili ukinuti neke postojeće , iako će to ovisiti o konkretnoj presudi i razini rizika koju procijeni Uprava.
Kada nije moguće u cijelosti platiti dug, neki ljudi pribjegavaju zajmu kako bi namirili svoj porezni dug , tako da se založno pravo ukine i novac se zatim duguje financijskoj instituciji. Tradicionalne banke obično odbijaju kredit onima čija je imovina već zaplijenjena, ali postoje specijalizirani zajmodavci koji nude zajmove osigurane hipotekom na nekretnini , što ljudima omogućuje da dobiju potrebna sredstva za otplatu poreznog duga.
Postoje tri scenarija u kojima se može razmotriti ukidanje naloga za ovrhu bez potrebe za plaćanjem cijelog duga: priznata insolventnost , dokazana administrativna pogreška i istek zastare . U slučaju insolventnosti, ovisno o stečajnom postupku ili postupku druge šanse, može se odobriti otpust duga, čime se uklanjaju svi povezani nalozi za ovrhu.
Takozvani Zakon o drugoj šansi, donesen 2015. godine, nudi mehanizam za pojedince i samozaposlene osobe koje se suočavaju s ozbiljnom insolventnošću. Pod određenim uvjetima moguće je dobiti djelomični ili potpuni otpis duga , što podrazumijeva ukidanje založnih prava kojima se osiguravaju te obveze, pod uvjetom da nadležno tijelo odobri postupak.
U svim tim slučajevima ključno je imati specijalizirani stručni savjet , jer su rokovi, zahtjevi i učinci svake opcije različiti, a pogrešna procjena može dodatno zakomplicirati dužnikovu ekonomsku i pravnu situaciju.
Obveze tvrtke ili platitelja u slučaju ovrhe i njezina ukidanja
Porezni propisi ne utječu samo na primarnog dužnika: oni uključuju i takozvanog agenta za zadržavanje poreza ili platitelja , što može biti tvrtka, financijska institucija ili bilo koja osoba ili subjekt koji duguje plaće, kredite ili druge iznose dužniku čija je imovina zaplijenjena. Ta treća strana prima nalog za zapljenu i mora surađivati s poreznim vlastima.
Članak 170. Općeg poreznog zakona zahtijeva da se svaka radnja ovrhe dokumentira u formalnom zapisniku koji se dostavlja i poreznom obvezniku i vlasniku ili skrbniku imovine. Članak 76. Općeg pravilnika o naplati navodi da se ovrha mora provesti strogo u skladu s njezinim uvjetima , a treća strana ne smije mijenjati primljene upute.
U slučaju ovrhe potraživanja i ovrhe plaća, nadnica i mirovina, članci 81. i 82. Općeg poreznog propisa (RGR) određuju da je, nakon što platitelj primi nalog za ovrhu, dužan zadržati i uplatiti iznose dok se dug u potpunosti ne plati. Propis izričito navodi da će, nakon što je dug plaćen ili kada je to primjenjivo, porezna agencija obavijestiti platitelja da su zadržavanja prestala.
To ima vrlo jasnu posljedicu: ukidanje ovrhe stupa na snagu protiv treće strane koja vrši zadržavanje poreza tek nakon što primi formalnu obavijest od poreznih vlasti ili suda koji je izdao nalog. Nije dovoljno da dužnik predoči potvrdu o ažurnosti plaćanja ili dokaz o plaćanju; dok ne dobije službenu obavijest, tvrtka je dužna nastaviti zadržavati sredstva.
Ako tvrtka ne provede ovrhu isključivo na temelju dokumenata koje je dostavio dužnik, riskira kršenje dužne pažnje . Posljedica bi mogla biti solidarna odgovornost platitelja za iznose koji nisu zadržani i uplaćeni, što bi potencijalno prisililo tvrtku da plati u ime zaposlenika ili dobavljača.
Međutim, članak 162. Općeg poreznog zakona (LGT) utvrđuje opću obvezu suradnje s Poreznom upravom i dopušta poreznom agentu da ga kontaktira kako bi zatražio pojašnjenje o valjanosti ovrhe. S druge strane, članak 86. LGT-a priznaje pravo onih koji su podložni ovrhi da dobiju informacije i pomoć . To znači da se tvrtka može, a u mnogim slučajevima i mora, konzultirati s Poreznom upravom prije nego što izmijeni svoje postupke suočene s upitnom ovrhom.
Ukratko, sve dok tijelo koje je naložilo mjeru ne izda formalnu obavijest o ukidanju , tvrtka ili treća strana koja je isplatitelj moraju nastaviti s odbitcima predviđenim postupkom, čak i ako osoba čija je imovina zaplijenjena inzistira na tome da je već riješila svoju poreznu situaciju.
Postupak za podnošenje zahtjeva Poreznoj upravi za ukidanje naloga o ovrsi
Kada osoba ili tvrtka želi da Porezna uprava ukine založno pravo, mora slijediti određeni administrativni postupak koji će se neznatno razlikovati ovisno o vrsti duga i imovine na koju se odnosi, ali koji u biti slijedi neke uobičajene korake.
Prvo, preporučljivo je zatražiti administrativni spis ili potvrdu o dugu, koja detaljno opisuje podrijetlo duga, točne iznose, dodatne naknade i kamate te sve poduzete radnje ovrhe. To vam omogućuje da provjerite je li procjena točna ili postoje li razlozi za podnošenje zahtjeva ili žalbi.
Ako se utvrdi da je dug nepravilan (na primjer, zato što je zastario, zato što je izračun netočan ili zato što je postojao nedostatak u obavijesti), mogu se podnijeti odgovarajuće žalbe za ponovno razmatranje ili upravni zahtjevi . Opći rok za to je obično mjesec dana od obavijesti o osporenoj radnji, a ponekad su te žalbe popraćene zahtjevom za obustavu ili ukidanje ovrha dok se stvar rješava.
Nakon što se potvrdi da je dug valjan i nema mjesta sporu, sljedeći korak je plaćanje duga ili dogovor o planu otplate . S dokazom o plaćanju ili dokumentom kojim se potvrđuje odobrena odgoda, dužnik može formalno zatražiti uklanjanje založnog prava.
Formalni zahtjev za ukidanje obično se podnosi nadležnoj poreznoj agenciji (državnoj, regionalnoj ili lokalnoj), osobno ili elektronički, uz opis ovrhe koja se namjerava ukinuti i svu prateću dokumentaciju : dokaz o plaćanju, sporazum o odgodi, povoljna rješenja, dokaz o administrativnim pogreškama ili drugu prateću dokumentaciju.
Nakon što je zahtjev registriran, Uprava obrađuje spis, pregledava dokumentaciju i donosi odluku. Ako je zahtjev odobren, poništava obavijesti o preventivnoj ovrsi i obavještava pogođene treće strane (banke, tvrtke, registre itd.) o uklanjanju. U slučaju nekretnina, bit će potrebno predočiti nalog o poništenju ovrhe koji je izdala Porezna agencija Registru nekretnina kako bi se teret uklonio iz upisa u registar.
Zahtjevi i dokumentacija za podnošenje zahtjeva za podizanje
Uz punu uplatu ili valjani plan plaćanja, porezni obveznik mora ispuniti niz objektivnih uvjeta i dostaviti dokumentaciju koja poreznim vlastima omogućuje provjeru treba li ukinuti ovrhu. Iako se uvjeti mogu razlikovati ovisno o slučaju, gotovo su uvijek potrebni određeni dokumenti.
Prvi je zahtjev za ukidanje embarga , koji se može podnijeti korištenjem standardiziranih obrazaca (ako postoje) ili putem dokumenta koji jasno navodi identifikacijske podatke dužnika, broj predmeta, opis embarga i razlog zahtjeva za njegovo ukidanje.
Uz ovaj zahtjev obično se traži dokaz o plaćanju duga : bankovni izvodi, platna pisma, potvrde o prijenosu ili bilo koji drugi dokument koji dokazuje da je traženi iznos u cijelosti plaćen, uključujući dodatne naknade i zakašnjele kamate.
U slučajevima odgode ili obročne otplate, potrebno je dostaviti kopiju sporazuma o odgodi ili rješenja kojim se ona odobrava, zajedno s računima za već plaćene obroke. To omogućuje Upravi da provjeri da nema kršenja rasporeda plaćanja i da je rizik pod kontrolom.
Ako oduzimanje proizlazi iz sudskog postupka ili drugog upravnog tijela , može se zahtijevati i obavijest o oslobađanju koju je izdao taj sud ili tijelo, što će poslužiti kao osnova AEAT-u ili izvršnom tijelu da nastave s poništavanjem sporednih ili koordiniranih oduzimanja iste imovine.
U određenim slučajevima, Uprava može zatražiti dodatnu financijsku dokumentaciju , kao što su bankovni izvodi, porezne prijave, izvješća o prihodima i rashodima ili financijski izvještaji, posebno kada se zahtjev za ukidanje temelji na insolventnosti ili na tvrdnji da je ovrha nesrazmjerna.
Ako porezni obveznik tvrdi da postoje pogreške ili nepravilnosti, mora dostaviti potkrepljujuće dokaze : kopije neispravnih obavijesti, dokumente koji dokazuju da je dug već plaćen, potvrde o zastari ili bilo koje druge relevantne informacije. Svaki slučaj ima svoje nijanse, stoga se općenito preporučuje konzultirati se sa samim poreznim vlastima ili s pravnim savjetnikom kako bi se razumjeli specifični zahtjevi.
Općenito, što je dokumentacija potpunija i jasnija, to će obrada biti brža i manje su šanse da će Uprava zahtijevati ispravke koje produžuju proces.
Uobičajeni rokovi i vremena za ukidanje embarga
Propisi ne utvrđuju jedinstveni, fiksni rok u kojem Porezna agencija mora ukinuti založno pravo nakon što su ispunjeni potrebni uvjeti. Stvarno vrijeme ovisit će o nekoliko čimbenika: vrsti založnog prava, brzini kojom dužnik djeluje i opterećenju ureda za upravljanje.
Na primjer, kada se ovrha odnosi na novac na bankovnim računima , Opći propisi o naplati predviđaju rok od 20 kalendarskih dana za dobrovoljno plaćanje od trenutka provedbe ovrhe; nakon što je dospjeli iznos plaćen i administrativno obrađen, deblokiranje je obično relativno brzo, iako u praksi može proći i nekoliko tjedana dok financijska institucija ne primi nalog za ukidanje ovrhe.
U zahtjevima za oslobađanje na temelju punih plaćanja ili sporazuma o odgodi , ako je slučaj jasan i dokumentacija ispravna, uobičajeni vremenski rokovi mogu se kretati od oko 15 radnih dana do nekoliko mjeseci, ovisno o broju slučajeva koje obrađuje ured za naplatu.
Kada postoje neriješene žalbe ili zahtjevi, postupak traje znatno dulje jer Uprava prvo mora riješiti meritum slučaja . U tim slučajevima, dok se ne donese izričita odluka, oduzimanje obično ostaje na snazi osim ako nije naloženo njegovo obustavljanje.
U slučaju oduzimanja nekretnina, vremenu potrebnom Zemljišnoknjižnom uredu za obradu zahtjeva za poništenje nakon što je podnesen sudski nalog, potrebno je dodati i vrijeme interne administrativne obrade. Ovisno o zemljišnoknjižnom uredu i njegovom opterećenju, to može potrajati još nekoliko dana ili čak tjedana.
Ukratko, iako se neke ankete mogu obaviti u nekoliko tjedana, nije neuobičajeno da postupak, od trenutka uplate ili potpisivanja ugovora do trenutka kada se to odrazi u svim evidencijama i svakodnevnoj praksi, traje nekoliko mjeseci.
Troškovi i praktični učinci ukidanja embarga
Ukidanje založnog prava obično uključuje plaćanje glavnih troškova duga : izvornog iznosa, zakašnjelih kamata i naknada za ovrhu. No, s postupkom mogu biti povezani i dodatni troškovi.
Među tim dodatnim troškovima ističu se naknade za porezno ili pravno savjetovanje , posebno kada je bilo potrebno osporiti dug, uložiti žalbu na upravne akte ili se obratiti sudu radi ispravljanja pogrešaka ili obrane vlasništva nad oduzetom imovinom.
Ako je rješenje uključivalo odgodu ili obročnu otplatu , potrebno je uzeti u obzir i kamate obračunate tijekom razdoblja plaćanja , jer to povećava ukupni trošak transakcije. Isto vrijedi i ako je hipotekarni kredit korišten za dobivanje likvidnosti i plaćanje poreza, budući da u obzir dolaze i naknade i financijski troškovi.
Ponekad postupak regularizacije i brisanja uključuje ispravke službenih dokumenata , upisa u registar ili javnobilježničkih postupaka, što podrazumijeva vlastite troškove. Iako se mogu činiti malima, zbrajaju se kao troškovi koje treba uzeti u obzir pri ukupnom izračunu.
Unatoč svemu, ukidanje embarga obično ima vrlo pozitivan utjecaj na financijsku situaciju dužnika: omogućuje im ponovni normalan pristup bankovnim računima , izbjegavanje daljnjih gubitaka imovine, poboljšanje buduće financijske sposobnosti i znatno smanjenje ekonomskog i osobnog stresa povezanog sa životom s imovinom pod embargom.
Općenito, reguliranje porezne situacije i ukidanje založnih prava doprinosi poboljšanju kvalitete života , jer smanjuje neizvjesnost, olakšava financijsko planiranje i omogućuje usredotočenje na osobne ili profesionalne aktivnosti bez stalne prijetnje novim ovršnim radnjama.
Sve navedeno pokazuje da je temeljito razumijevanje što je porezni založni honorar, kako se izdaje i pod kojim uvjetima se može ukinuti ključno za donošenje informiranih odluka i brzo djelovanje . Poznavanje uloge poreznih vlasti, tvrtki koje zadržavaju porez, rokova, potrebne dokumentacije i različitih pravnih puteva (od plaćanja do Zakona o drugoj šansi) čini veliku razliku između dopuštanja da se problem pogorša i njegovog rješavanja s prostorom za manevriranje i stvarnim mogućnostima za ponovno postizanje financijske stabilnosti.
